Život pred nas svakodnevno postavlja razne i brojne situacije u kojima trebamo nešto odlučiti. Pa ipak, bez obzira na ogromnu praksu koju imamo po pitanju donošenja odluka, velik se broj ljudi često susreće upravo s problemima u tom području.

Od najčešćih i najtrivijalnijih svakodnevnih odluka i pitanja poput “Što ću danas odjenuti, ručati ili pogledati na Netflixu?”, preko odluka poput “Hoću li radije kupiti novi mobitel ili otići na putovanje?” do ozbiljnijih životnih pitanja poput “Je li vrijeme za promjenu karijere, mjesta stanovanja ili bračnog partnera?”

Naša je dužnost i zadaća na sva ta pitanja pronaći odgovor, a ono što nas najviše plaši je količina odgovornosti koju svaka naša odluka povlači za sobom. Iz tog nam je razloga ponekad lakše jednostavno odgoditi donošenje odluke ili prebaciti odluku na drugu osobu.

Nažalost, takvim potezima činimo si više štete nego koristi jer upravo kroz proces donošenja odluka značajno doprinosimo povećanju kvalitete života i njegujemo vlastitu zrelost, što nadalje dovodi do većeg mentalnog osnaživanja i većeg samopouzdanja. Ispred sebe imamo raznolike mogućnosti i slobode izbora te kroz donošenje odluka samostalno kreiramo svoj svijet i život.

U svom savjetodavnom radu s klijentima uspio sam prepoznati i izdvojiti neke od najčešćih uzroka koji osobu sprječavaju u efektivnom donošenju odluka. I svima je zajedničko to da bi htjeli biti odlučniji u životu, ali iz niže navedenih razloga jednostavno im to ne polazi za rukom.

1. Strah zbog neizvjesnosti — „Što bi se sve moglo dogoditi, kako bi to moglo utjecati na mene i moj život?”

Evolucijski gledano, naši su preci imali veću vjerojatnost preživljavanja u poznatom okruženju, dok im je neizvjesnost često donosila rizik od toga da ostanu bez hrane ili sami postanu hrana.

Iako je strah zbog neizvjesnosti sasvim uobičajena pojava ne smijemo dopustiti da nam utječe na donošenje odluka. Čim prihvatimo činjenicu da svaka odluka uz sebe neizostavno veže određenu dozu neizvjesnosti te da to ne znači da odmah nešto nije u redu moći ćemo početi lakše donositi odluke.

Zapamti, neizvjesnost je uobičajena pojava, ne prijetnja!

2. Traženje potvrde — „Slažeš li se i ti s time, misliš li da sam dobro odlučio/la?”

Kada se zbog ranije spomenute neizvjesnosti počnemo osjećati anksiozno prilikom donošenja neke odluke prva nam je i osnovna želja prestati osjećati se anksiozno. Kako bi to i ostvarili najčešća strategija kojom se tada koristimo je traženje potvrde od strane ljudi koji nas okružuju kako bi bili „sigurni” da smo dobro odlučili i kako bi kroz proces difuzije odgovornosti sa sebe uklonili velik komad odgovornosti u slučaju da odluka koju smo donijeli ne ispadne najboljom. Kratkoročno nas takav potez traženja potvrde od strane drugih ljudi umiruje, ali dugoročno nas čini još anksioznijima i manje samopouzdanima jer ćemo se naviknuti na ideju da nismo sposobnosti samostalno odlučivati i da je anksioznost sama po sebi jako opasna. A pogodi što se dogodi kada mozak počne percipirati nešto kao opasnost i prijetnju? Mozak te ispuni novom anksioznošću i na taj se način u tebi stvara začarani krug.

Zapamti, anksioznost je uobičajena pojava, ne prijetnja!

3. Strah od pogreške — „Što ako pogriješim, što ako se osramotim, što ako podbacim?”

Ljudi uglavnom imaju strah od pogrešaka iz dva razloga — ili su u svom djetinjstvu teško kažnjavani zbog pogrešaka od strane svojih roditelja ili su se kroz život trudili biti nepogrešivi, tj. perfekcionisti. U oba slučaja glavni krivac takvog straha je nedostatak znanja o stvarnim posljedicama koje donose pogreške. U većini slučajeva pogreške ne vode do strašnih posljedica već samo do manjih neugodnosti ili prilika za učenje. Jedan od načina da si osoba to i dokaže je da namjerno povremeno čini manje pogreške koje joj neće stvoriti veće probleme, samo kako bi na taj način razbila osobni mit o tome da je svaka pogreška „skupa”, opasna i strašna.

Zapamti, pogreške su uobičajena pojava, ne prijetnja!

4. Stalna potreba za kontrolom — „Ako se odlučim za to neću više imati kontrolu nad tim.”

Imati kontrolu nad stvarima u svom životu je generalno dobra stvar i stvara dobar osjećaj u nama. Ali činjenica je da nad nekim stvarima i događajima u životu jednostavno ne možemo imati kontrolu te da ju ni uz stalno razmišljanje, ogromnu brigu i stvaranje iluzije kontrole (aka „laganje samom sebi”) nećemo postići. Čak štoviše, na taj si način samo stvaramo dodatne probleme i umanjujemo sposobnost nošenja sa stvarnošću. Osoba koja samopouzdano donosi odluke prihvaća činjenicu da je bespomoćna po pitanju određenih situacija u životu i usmjerava svoju energiju i pozornost prema situacijama na koje može utjecati i nad kojima ima određeni stupanj kontrole. Neodlučna osoba će izgubiti sate, dane i/ili tjedne prije nego se odluči za nešto, pogrešno misleći da tolikim razmišljanjem o nečemu stvara veću kontrolu nad tim. Na kraju, takva će si osoba zbog stalnog preispitivanja svojih odluka i brigom o istima samo stvoriti ogromnu količinu anksioznosti i stresa. Potrebno je razviti tolerantnost prema osjećajima bespomoćnosti i nedostatka kontrole u određenim situacijama.

Zapamti, nedostatak kontrole je uobičajena pojava, ne prijetnja!

5. Gubitak opcija – „Ako se sada odlučim za to, neću više imati sve druge opcije koje trenutno imam.”

S donošenjem određene odluke istovremeno si ograničavamo i uklanjamo sve ostale mogućnosti (jedan partner, jedna karijera, jedno mjesto življenja i sl.). Mogućnost odlučivanja s jedne strane predstavlja mnoštvo opcija, prilika i mogućnosti, a s druge strane konačnost koja nastane samim donošenjem odluke. Ljudi često imaju osjećaj da dok god ne donesu konačnu odluku imaju veći raspon potencijalnih mogućnosti a samim time i prethodno spomenutu veću kontrolu. Odluka sama po sebi predstavlja svojevrsnu nemogućnost daljnjih mogućnosti.

Zapamti, smanjenje broja opcija nakon donošenja odluke je uobičajena pojava, ne prijetnja!

Zaključak

Sposobnost efektivnog i samopouzdanog donošenja odluka nije osobina ličnosti ili genetski dar. To je vještina koja se može izgraditi, a najbolji način za izgradnju je prihvatiti da su osjećaji anksioznosti, straha zbog neizvjesnosti i straha od pogreške, nemogućnost kontrole nad svime i naknadni gubitak opcija sasvim uobičajene pojave koje se događaju svima i protiv kojih se moramo boriti na način da ih jednostavno prihvatimo kao takve. Odgađanjem donošenja odluka i prebacivanjem odluka na druge samo dugoročno činimo veliku štetu našem samopouzdanju te odgovornom i zrelom funkcioniranju.

I sam čin izbjegavanja donošenja odluke je (tvoja) odluka!