Marinina priča

Dok je odrastala, Marina je mislila da je ljubavni odnos između njezina oca i majke nešto sasvim uobičajeno. Sve dok njezina učiteljica nije organizirala sat improvizacije na kojemu je Marina sa školskim kolegom trebala odglumiti nekakav svakodnevni razgovor između roditelja.

Marina je spremno prihvatila zadanu improvizacijsku ulogu te počela vrištati iz petnih žila na svog partnera ispitujući ga pitanja koja je svakodnevno slušala iz svoje sobe, sve glasnije ispitujući gdje je bio, zašto nikad nije kod kuće, a svoj je nastup začinila i bacanjem stvari s okolnih klupa. Neizmjerno ponosna na scenu koju je istresla iz rukava, iznenadila se kad je pogledala šokiran pogled učiteljice i čula glasni muk svojih razrednih kolega koji su je promatrali u najvećem mogućem čudu.

Ta mučna tišina bila je prvi trenutak spoznaje da njezina obitelj možda ne funkcionira slično drugim obiteljima i da svakodnevne svađe njezinih roditelja nisu scenarij u kojem sudjeluju svi njezini vršnjaci.

S tom je spoznajom Marina odrastala te je ne pamteći više događaj iz djetinjstva i ne razmišljajući o odnosu svojih roditelja, postala vrlo oprezna u svojim ljubavnim odnosima. Moglo bi se čak reći da joj je svijet spojeva, dopisivanja i upoznavanja stvarao veliku nelagodu. Nije se znala opustiti, a nikako nije htjela dati previše sebe i otkriti tko je ona zapravo, uvijek strahujući od toga da u ljubavi jednostavno uvijek nešto mora poći po zlu. Nije znala otkud joj taj osjećaj, ali nije o tome previše ni razmišljala.

I tad je upoznala Filipa. On je uspješno rušio sve zidove koje je sagradila oko sebe, a ona mu je otkrivala najskrivenije djeliće sebe toliko spontano da ju je podsjećalo na nekakvu prirodnu silu  kojom dan smjenjuje noć i koja više nikome nije neobična ili čudna.

Svakim djelićem sebe koji je otkrivala, Marina se sve više zaljubljivala i postala sve nesigurnija. Onaj glasni muk i pogled učiteljice još su je uvijek slijedili poput neke neimenovane sjene i svaki put kad bi nastala duža pauza u razgovoru Filipa i nje, ta bi tišina počela postavljati pitanja:

Voli li me on?

Jesam li mu rekla previše?

Tišina se pretvorila u sumnju, a sumnja je u njoj izazvala nemir. Počela je sumnjati i propitivati njegove osjećaje naglas.

Filip se trudio pokazati joj i izreći ljubav na sve načine kojih se mogao dosjetiti. Taj je čin u Marini probudio još veću sumnju. Kad god bi on odlazio negdje bez nje, nemir je postajao sve jači te bi Marina propitivala gdje on ide i zašto ima potrebu biti negdje bez nje.

Koliko god se trudila prikriti te osjećaje, oni su navirali iz nje i jednog dana rezultirali velikom prepirkom. Marina se ljutila, njezin gnjev je bio toliko jak da je počela rušiti sve oko sebe i kroz suze ispitivati Filipa zašto se tako kasno vratio i gdje on to ide bez nje. Obuzeta tim osjećajima koji su ključali kroz nju, na trenutak je pogledala Filipa, a njegov ju je pogled vratio u djetinjstvo. Sjetila se glasa svoje majke koji je probijao kroz zatvorena vrata njezine sobe i taj joj je glas postao nevjerojatno poznat.

Ponovno je progovorila i začula taj isti glas svoje majke na svojim usnama. Pogledala je Filipa opet i shvatila da je pogled kojim ju gleda isto tako nekoć vidjela…

Vidjela ga je prije petnaest godina, u učionici u kojoj je prvi put shvatila da je ljubav nešto više i nešto drugačije od neprestane sumnje i svađanja.

Sličnost koju je uočila slomila ju je. Postoje mnogi dragocjeni trenuci u ljubavnom odnosu koje pamtimo, a možda najdragocjeniji jesu oni u kojima vidimo da naše vlastito postupanje ne dopušta odnosu da raste. To su trenuci u kojima se slamamo i iz kojih ponovno rastemo, jači nego ikad.

Marina se taj dan suočila sa svojim djetinjstvom, s malom Marinom i njezinom interpretacijom ljubavi, sa svojim roditeljima i sama sa sobom.

Nakon tog dana, Marina je odlučila dopustiti ljubavi da za nju bude neistraženo područje kojim ona, poput istraživača koji želi otkriti nove djeliće svijeta, opušteno korača. Uživala je u neizvjesnosti, propitivala granice i sa znatiželjom djeteta, dopuštala sebi da upije sve doživljaje na svoj jedinstveni način.

Jednoga je dana Marina pitala svoju kćer da odglumi razgovor svojih roditelja. Sa smiješkom na licu, promatrala je scenu koju je igrala njezina kći.

Što je anksioznost u ljubavnim odnosima i kako se javlja?

Svi koji su ikad voljeli, iskusili su osjećaje nesigurnosti u vezi. Ljubomora, briga i nesigurnost oko partnerovih osjećaja mogu nastupiti u bilo kojem dijelu veze, a kad su ti osjećaji povezani s neprestanom brigom oko toga što bi u odnosu moglo poći po zlu ili neprestanom promišljanju i strahu da će veza završiti te da partner nešto skriva, tad ih možemo objediniti pojmom anksioznosti u ljubavnom odnosu.

Osoba koja je anksiozna često će se pitati:

Laže li on/a meni?

Skriva li nešto od mene?

Mogu li joj/mu vjerovati?

Hoće li ova veza uspjeti?

Vara li me s nekime?

Što ako nađe nekoga boljeg/u od mene?

Zašto ne želi provoditi svo vrijeme samo sa mnom?

I premda ova pitanja, u početnoj fazi odnosa u kojem se još nije javilo povjerenje jesu nešto što je uobičajeno dok partneri ne iskomuniciraju svoje vrijednosti, očekivanja od odnosa i ne propitaju značenje povjerenja, kad briga postane prisutna svakodnevno – valja pronaći uzroke i mehanizme koji će pomoći kako bi se nosili sa svojim strahovima i propitali kako su oni uopće pronašli mjesto u našim glavama.

Mnogi su uzroci zbog kojih anksioznost u odnosima može nastati, a Marinina priča pokriva samo jedan od mnogih.

Uzroci nastanka anksioznosti:

• svjedočenje nezdravom odnosu tijekom odrastanja te promatranje loših uzora
• zanemarivanje tijekom djetinjstva koje je moglo prouzročiti neprestanu potrebu za zasluživanjem ljubavi
• loše iskustvo iz prethodnih ljubavnih odnosa (nevjera, iznevjereno povjerenje i slično)
• loše iskustvo u trenutnom odnosu zbog kojega je poljuljano povjerenje
• nezadovoljstvo drugim aspektima života zbog kojeg se javlja loše samopoštovanje te propitivanje svoje vrijednosti u ljubavnom odnosu

I premda se ova vrsta straha odnosi na ljubavne odnose, posljedice koje će ostaviti bit će prisutne i izvan tog odnosa. Osobe koje se boje za svoj odnos, često se izoliraju od drugih, tražeći da partnerski odnos zadovolji sve socijalne potrebe koje imaju.

Utjecat će na samopoštovanje, tjerajući osobu da još više sumnja i propituje partnerove riječi i motive. Zbog straha od odbacivanja, javit će se negativne misli o tome da će veza završiti što će osobu natjerati da promijeni svoje vrijednosti i svoj identitet kako bi se prilagodila partneru. Osjećaji ljubomore i posesivnosti utjecat će na sve veću potrebu za potvrdom i partnerovom pozornošću. Zbog toga će osoba koja je anksiozna često tražiti od svoga partnera da dokaže ljubav i svoje osjećaje, a i da svo vrijeme provodi isključivo s njom.

Biti anksiozan u ljubavnom odnosu je teško i biti s osobom koja je anksiozna možda još teže.

Iz tog razloga, važno je pokušati racionalizirati svoje strahove, odijeliti negativne misli od činjenica i stvarnosti te iskomunicirati svoje misli i sumnje s partnerom.

Nekoliko savjeta kako se nositi s anksioznošću u ljubavnom odnosu:

1. Usmjeri se svjesno na svoje negativne misli, priznaj ih (nemoj ih odbacivati), imenuj ih i izgovori naglas! Trenutak u kojem izgovoriš svoje misli pomoći će ti da shvatiš kako nisu sve misli i strahovi nužno i realnost.
2. Stvori socijalnu potporu koja uključuje osobe izvan tvog partnerskog odnosa. Druženje s prijateljima, obitelji i kolegama pomoći će ti da ne ovisiš o svom partneru za sve što ti treba, a i ukazat će ti na tvoje vlastite vrijednosti koje imaš izvan odnosa. Anksiozna osoba često se prilagodi potrebama i željama svoga partnera te je lakše izvan odnosa primijetiti koje dijelove sebe gubiš tom prilagodbom.
3. Razmisli prije no što reagiraš! Pokušaj posložiti svoje misli i ne reagirati agresivno dok ne razmisliš o njima. Naglom reakcijom možeš izreći nešto što ne misliš i što može utjecati na tvoj odnos.
4. Komuniciraj svoje strahove s partnerom. Sve svoje sumnje i strahove izreci i iskomuniciraj otvoreno. Nemoj se zatvoriti i izbjegavati razgovor o osjećajima. Traži potporu kad se osjećaš nevoljeno ili sumnjaš, a ta potvrda ne treba biti partnerovo uvjeravanje u osjećaje, već zagrljaj i stvaranje osjećaja sigurnosti.
5. Ako je povjerenje narušeno u odnosu, pokušajte ga graditi ispočetka. Zamislite da se ponovno upoznajete, krećete ispočetka. Tako se i ponašajte. Komunicirajte svoja očekivanja od odnosa, što za vas znači povjerenje i krenite ga graditi zajednički od starta.
6. Misli na svoje želje i potrebe. Osoba koja je anksiozna i koja se boji da će biti napuštena često zanemari vlastite potrebe i želje. Kad nastupi strah od odbacivanja, pitaj se što je ono što ti želiš i pokušaj si zadovoljiti tu potrebu.

Autorica teksta: Izabela Pleša