Živimo u doba u kojem komunikacija nikad nije bila dostupnija. Zapravo, vrlo često ovo digitalno doba u kojem je gotovo svatko samo jedan klik dalje od stupanja u odnos s bilo kojom stranom svijeta i zovemo – doba komunikacije.

A kako koristimo te blagodati koje imamo? Pođimo od samih sebe.

Od jutra je većina nas odaslala nekoliko poruka kojih se sad više ni ne sjeća, pročitala nekoliko mailova, prolistali smo objave nekih profila na društvenim mrežama koje inače pratimo i došli do ovog newslettera kojeg ćemo usput pročitati i nastaviti prožimati sadržaj i razgovore onako kako smo već to navikli raditi u doba ove nove komunikacije – brzo, nestrpljivo i s golemim apetitom da svladamo više i brže u što kraćem vremenskom periodu!

Zato sad, u ovom trenutku, pokušaj stati, duboko udahnuti i nastaviti čitati polako. Premda čitaš, ja te u ovom trenutku molim i da slušaš. Osluškuješ i čuješ sebe i svoje misli koje ti dolaze dok čitaš. Dopusti si da pročitaš ovaj tekst polako i da ti sjedne, i možda, da nakon njega pokušaš ostvariti nešto što je danas, u svijetu bezbroj prekrasnih mogućnosti da razgovaraš s kim god želiš i kad god želiš, postao najveći luksuz.

Ono što želim da svatko od vas ostvari nakon čitanja ovog teksta jest jedan razgovor u kojem će ostvariti povezanost.

Jedan razgovor koji će voditi svjesno.

Jedan razgovor u kojem neće postojati niti jedna druga namjera osim slušati onoga koji govori i zaista čuti ono što izgovara.

Zvuči neobično jednostavno, ali nije. Koliko god mislili da znamo slušati, sve više i više dokazujemo da smo zaboravili čuti ono što slušamo. Prije svega, prestali smo čuti i osluškivati sebe i zato smo zaboravili živjeti kako smo si govorili da želimo. Od toliko buke i notifikacija, pomislili smo da je prisutnost isto što i zelena točkica koja označava da smo online, a druženje s prijateljima smisleno ako smo fizički prisutni bez obzira što smo zagledani u mobitel, a ne u njihova lica.

Nečiju priču naučili smo premotati, misli scrollati, a glasove premotati.

Na pitanje kako smo odgovaramo lajkom, smiješkom ili prstom prema gore.

Svaki put kad sjednem u neki kafić u to se uvjerim jer vidim parove, prijatelje, roditelje i djecu koji ne gledaju jedno u drugo, ne smiju se međusobnim šalama, ne prepiru se žustro oko neke nevažne teme – već bezizražajno sjede, gledaju u mobitel i pomiču palcem sadržaj koji im leti pred očima.

Čuda moderne komunikacije olakšala su nam interakciju i dovela do toga da jednostavno da razgovor jednostavno smatramo suvišnim.

Odluči unaprijed koji će to razgovor biti. Pripremi se i pokušaj osjetiti prisutnost u trenutku u kojem jesi. Osobi s kojom pričaš daj svoju punu pozornost (makni mobitel i sve druge distrakcije).

I, dok osoba bude govorila, usredotoči se samo na to da ju čuješ. Ne da govoriš. Pokušaj ju zaista razumjeti.

Razmišljaj o perspektivi iz koje riječi te osobe dolaze i značenju onoga što ti govori. Pokušaj primijetiti jesu li riječi i izrazi lica koje koristi povezani. Često ljudi govore ono što misle da bi trebali reći, već naučeni da ionako nema smisla govoriti kad ih nitko zapravo ne sluša. Ali izrazi lica mogu odati ono što zapravo osjećaju.

Zato obrati pozornost i na to. Zatim postavi potpitanja koja će pokazati da slušaš i da te zanima.

„Razumijem što mi govoriš. Reci mi što se onda dogodilo?“

„Kako si se ti tad osjećala/o?“

„Zanimljiva perspektiva. Ispričaj mi još o tome.“

Kad podijele neki osjećaj s tobom i kažu ti da su se osjećali umorno, tužno ili sretno, zamoli da ti objasne zašto su se tako osjećali. Jednostavno slušaj i obraćaj pozornost.

Nakon razgovora postavi si dva pitanja:

Je li osoba s kojom sam razgovarao/la osjetila da ju slušam?

Je li osoba s kojom sam razgovarao/la osjetila da ju razumijem?

Jer sve što nam je potrebno da bi ostvarili povezanost s drugim ljudskim bićem je upravo to – puno više slušanja i nešto više razumijevanja.

Pokušaj ovakav razgovor ostvariti svaki dan i vjeruj mi da ćeš osjetiti razliku u svojim međuljudskim odnosima već kroz desetak dana. Taj razgovor ne mora biti dugačak, ne mora čak biti ni uživo – samo probaj slušati bez namjere govorenja, a sa željom da razumiješ.

To ti neće samo pomoći da bolje razumiješ ljude oko sebe i povežeš se s njima na razini koju već i zaboravljamo da može postojati među ljudima, već i da postaneš osoba koja više suosjeća, strpljivija je, smirenija i uspješnija u svojim međuljudskim odnosima.