Kada nam se pokvari zub, potražimo pomoć kod zubara i popravimo pokvareni zub.

Kada se prehladimo ili osjetimo bolove u određenom dijelu tijela, potražimo pomoć kod liječnika i zaliječimo se.

Kada želimo imati zdravije i izdržljivije tijelo, bavimo se tjelovježbom ili si angažiramo osobnog trenera.

Ali što kada osobu nešto boli i muči na emocionalnoj i kognitivnoj razini, kada osoba ne može samostalno pronaći uzrok svojoj nesreći i nezadovoljstvu i kada joj se ne naziru rješenja njezinih problema? Kome se onda obratiti za pomoć?

Danas, u većoj mjeri nego ikad dosad, dostupni su različiti oblici psihološke pomoći — psihijatri, psiholozi, psihoterapeuti, online zajednica namijenjena psihološkoj dobrobiti te rastu i razvoju i sl.

Kognitivna Muza, agencija za osobni rast i razvoj upravo je jedan od takvih oblika psihološke pomoći koja je sredinom 2020. godine započela s radom kao Instagram račun koji se bavi temama iz psihologije, pozitivne psihologije, psihoterapije, life coachinga i neurolingvističkog programiranja.

Početkom 2021. godine, nakon što je broj ljudi zainteresiranih za teme o kojima Izabela i ja pišemo na Instagram profilu Kognitivne Muze premašio 4000 ljudi, službeno sam započeo sa svojim savjetodavnim radom. Na taj sam način neposredno počeo raditi s ljudima koji se suočavaju s raznim životnim izazovima kao što su manjak motivacije, potištenost i distimija, problemi u međuljudskim odnosima, štetna i ograničavajuća uvjerenja, prepreke uspješnoj komunikaciji, balansiranje između privatnog i profesionalnog života, pronalazak odgovarajućeg životnog partnera, egzistencijalna previranja po pogledu smrti i smisla života, stres na poslu i burnout i brojnim drugim izazovima današnjeg života.

Cilj mog rada je osobama pomoći da shvate što osjećaju, zašto to osjećaju i na koji način to mogu promijeniti te ih ujedno i osposobiti za samostalno suočavanje s novim izazovima u budućnosti.

Iako će poneki ljudi kada čuju da osoba posjećuje psihologa ili psihoterapeuta automatski pomisliti da osoba ima ozbiljne psihičke poremećaje poput shizofrenije, bipolarnog poremećaja ili teškog oblika depresije, u stvarnosti se puno češće radi o tipičnim svakodnevnim izazovima poput ranije navedenih (promjena karijere, poboljšanje osobnih vještina, nisko samopoštovanje, upravljanje stresom i sl.).

Zapravo, većina mojih klijenata su uspješni i ambiciozni ljudi, ljudi koji su generalno dobrog zdravlja, kako u fizičkom tako i u psihičkom smislu.

Kako izgleda jedna uobičajena savjetodavna seansa?

Svaka je seansa u svojoj osnovi jedna problemska situacija do čijeg rješenja klijent treba samostalno doći uz moje nenapadno usmjeravanje i motiviranje. Klijent opisuje svoju trenutnu životnu situaciju, svoj životni izazov ili problem, a zatim zajedničkim naporom pokušavamo doći do optimalnog rješenja, do spoznaje koja klijentu omogućuje da vodi život kakav želi voditi.

Na početku prve seanse svaki klijent se predstavlja na način na koji on to sam želi učiniti, otkriva onoliko informacija koliko mu je u tom trenutku ugodno otkriti te na određeni način sam kreira dinamiku odnosa i atmosfere u kojoj se osjeća dovoljno ugodno za nesmetani nastavak seanse.

Nakon početnog upoznavanja obično pozivam klijente da sa mnom podijele što ih muči, tj. što je ono o čemu zapravo žele razgovarati. Ponekad za vrijeme seansi bilježim određene riječi i svoje misli kako bi se naknadno mogli vratiti na određenu temu, a da pritom moja osobna znatiželja ne prekida klijenta u njegovom govoru.

Ono što je za sam proces savjetovanja od iznimne važnosti je da klijent priča maksimalno otvoreno i iskreno, bez zadrške i straha. Klijent nikada neće biti kritiziran ili osuđivan za stvari koje izgovori niti će sadržaj njegovih misli i riječi ikad biti otkriven izvan našeg strogo profesionalnog odnosa, tj. u pitanju je odnos koji uključuje izrazito strogu povjerljivost podataka.

Samim time, radi se o posebnom i jedinstvenom odnosu i razgovoru u kojem klijent može reći sve što osjeća bez straha da će povrijediti nečije osjećaje, ugroziti određene međuljudske (prijateljske, partnerske, poslovne) odnose ili biti kažnjen za izgovoreno na bilo koji način. Sve što klijent želi ili osjeća da treba reći je u redu!

Ponekad klijentima nakon seanse zadam i domaću zadaću koju trebaju izvršiti do naše iduće seanse. Takva domaća zadaća može uključivati konkretne akcije poput bavljenja tjelovježbom tri puta tjedno, otvaranjem ili zatvaranjem internetskog profila na društvenoj mreži, kontaktiranje određene osobe, vježbanje konfrontacije ili asertivnog komunikacijskog stila, a može uključivati i zadatke koji uključuju emocionalno pražnjenje, vježbanje pozitivnog razmišljanja, vizualizaciju ciljeva, razmišljanje o vlastitim vrijednostima i strastima i sl.

Zatim na idućoj seansi razgovaramo o tome jesu li klijenti izvršili zadano. Ako nisu — zašto nisu? Ako jesu, na koji način su to učinili, kako su se osjećali dok su to činili, jesu li osjetili kakvu pozitivnu promjenu kao rezultat takve aktivnosti?

Generalno gledajući, ne postoji univerzalni način savjetodavnog odnosa — svaka je osoba drugačija na svoj način te iz tog jasno proizlazi da i svaki pristup mora biti drugačiji i jedinstven.

Ponekad se tijekom seanse s klijentima dotaknem njihovih snova i tumačenja istih, ponekad koristim vizualizaciju ili vježbe igranja uloga kako bi u sigurnom okruženju „uvježbali” izazovne razgovore ili situacije, ponekad je to jednostavno slušanje klijenta i poticanje na maksimalno otvaranje i iznošenje svojih potisnutih emocija, strahova i želja.

Ali ono što je svakom savjetodavnom odnosu zajedničko i što je nužno za uspješan savjetodavni odnos je da osoba (klijent) bude maksimalno iskrena te spremna na promjenu i prilagodbu (svojih navika, ponašanja, stavova i uvjerenja).

Moraju li klijenti govoriti o svom djetinjstvu i „kosturima” iz prošlosti?

Mnogi ljudi smatraju da pričanje sa psihologom znači ujedno i prekopavanje po neugodnim iskustvima i događajima iz djetinjstva. To je mit. Ono o čemu s klijentom razgovaram tijekom seanse uvelike ovisi o specifičnoj situaciji i ciljevima samog klijenta. Osobno se puno češće usmjeravam na ono što mogu opažati i na trenutak u kojem nešto mogu opažati, tj. na ovdje i na sada, tako da je moj fokus na današnjoj stvarnosti i na budućnosti koju klijent želi za sebe stvoriti.

S druge strane, ukoliko klijent pokazuje neobično veliki otklon prema pričanju o svojoj prošlosti, takav intenzitet često upućuje da bi baš o tome trebali razgovarati pa je moguće da ću s takvim klijentom nešto više i dublje istraživati prošlost, ali samo kako bi što uspješnije uklonili prepreke koje klijentu stoje u pogledu na budućnost. Kada ljudi imaju jake negativne emocije u vezi s prošlošću obično je vrijedno iskopavanja da bi se utvrdio razlog tomu — što god da je osobu natjeralo da osjeća tako snažne emocije vrlo vjerojatno na neki način utječe i na njezin život danas.

Koliko je seansi potrebno klijentu da uspješno privede savjetodavni odnos kraju?

To se razlikuje od osobe do osobe. Neki su klijenti već nakon inicijalnog razgovora (dogovora o terminu i načinu savjetovanja) javili kako ih je samo javljanje meni uspješno motiviralo i na samostalno nošenje s drugim izazovima te da im daljnji odnos ipak neće biti potreban. S druge strane, s određenim brojem klijenata s kojima trenutno radim prošao sam kroz više od deset seansi te se zasad ne nazire kraj našeg odnosa. Određeni klijenti vole detaljnije prolaziti kroz svoje situacije i izazove, neki klijenti su nestrpljiviji ili imaju određen vremenski i financijski okvir koji ih ograničava pa se trude biti efikasniji. S nekim klijentima seanse održavam jedanput tjedno dok neki klijenti odgađaju svoju iduću seansu do razine od svega jedanput mjesečno.

Koji je prvi korak koji osoba treba napraviti ukoliko se odluči za savjetodavni odnos?

Prvi je korak kontaktirati nas putem e-mail adrese ili telefonskog broja koji se nalaze na službenoj stranici Kognitivne Muze — www.kognitivnamuza.com

Zatim ćemo se dogovoriti za besplatni inicijalni razgovor u kojem ćemo se dogovoriti oko načina provođenja seansi (uživo, online putem videopoziva ili obični telefonski poziv) i čestine provođenja seansi (jednom tjedno, jednom u dva tjedna, jednom mjesečno), razjasniti sve potencijalne nedoumice i što je najvažnije ostvariti prvi međusobni kontakt. Inicijalni razgovor ne služi za otkrivanje tema o kojima ćemo pričati na prvoj seansi niti za detaljno međusobno upoznavanje.

Još jednom ukratko, zašto savjetovanje?

Kao što je jedan moj klijent nedavno izjavio: „Nakon naše seanse osjećam se kao da sam se resetirao.”

Savjetodavni odnos usmjerava se upravo na ono što klijentu treba — motivirajući razgovor, privremeni izvor podrške tijekom velikih životnih tranzicija, emocionalno, mentalno i duhovno osnaživanje te istodobno prikupljanje alata potrebnih za uspješno i samostalno funkcioniranje u budućnosti.

Pronađite mi osobu kojoj to ne treba!