Bila je to godina koja je započela kišom.

Koliko god smo 31. prosinca željeli vidjeti sunce na obzorju, ono se nije ukazalo i donijelo nam je novu godinu koja neobično jako podsjeća na onu staru, koju smo svi željeli sprati sa sebe. To je bio naš prvi dojam koji smo snažno osjećali u siječnju 2021.

Ono što tad nismo mogli znati jest – da smo u potpunosti i snažno u krivu!

Čemu se nismo nadali jest da ćemo ući u godinu koja će nam promijeniti živote. A danas s tobom želimo podijeliti kako smo to napravili i što je dovelo do toga da ova godina bude upravo onakva kakvoj se svi na silvestarsku noć u ponoć nadamo.

I odmah na početku želimo reći da ovo nije priča o naučenim lekcijama i poukama ili donesenim novogodišnjim odlukama – ovo je priča o minimalizmu.

I kako to uglavnom biva, ova priča ne počinje početkom 2021. godine, već puno puno prije.

Godinama prije no što je osvanuo oblačni siječanjski dan ove godine na izmaku, nas smo dvoje živjeli životom koji ni po čemu nije odudarao od života mladih parova koje znate i zamišljate oko sebe. Družili smo se, izlazili smo, radili smo, uređivali svoj prostor, voljeli se i živjeli život o kojem zapravo nismo puno razmišljali. Ipak, taj nas je život, a da toga nismo bili ni previše svjesni – pomalo umarao.

Često se svodio na razna moranja, obavljanja aktivnosti koje smatramo da bi bilo u redu obaviti, druženja koja su nas više praznila nego ispunjavala i trošenja novca na one stvari koje nam dugoročno nisu pružala nikakvo zadovoljstvo, znanje ili iskustvo.

Bio je to jedan život dvoje sanjara koji su zapeli na oblaku zone ugode, ne shvaćajući da su se od ležanja ukočili i da im više nije ugodno. Život dvoje ljudi koji su nekako počeli živjeti automatizmom, a ne namjerom.

I takav je život sa sobom donosio posljedice. Imali smo malo vremena za sebe, malo snage za rad na sebi, malo novaca za ono što nas zaista raduje i malo trenutaka u kojemu se smijemo iz sveg srca.

Možda je sunce koje naizgled sjaji ugodom kad živiš i ne pitaš se ipak precijenjeno, a kiša i grmljavina koje te zbace s tvog uznemirenog oblaka upravo ono što ti u životu i treba. Nama je u svakom slučaju bilo tako.

Dolazeći prema 2021. počeli smo promišljati. Zapisivati u bilježnicu svoje želje i korak po korak, jednu po jednu, križati ih s tog papira. Razgovori su počeli trajati duže, otpremajući noć i budeći novi dan. Bili su to suosjećajni razgovori, nekako nježniji i nismo htjeli da završe.

I tad smo minimalizirali ljude! Konačno smo istinski prihvatili činjenicu da ćemo trošenjem svog kratkog vremena ovdje na one koji nas ne ispunjavaju (ili još gore uznemiruju ili nam otkidaju energiju) – izgubiti vrijeme koje imamo za nas dvoje. I vrijeme koje imamo za one koji nas usrećuju.

Minimalizirali smo odnose i stekli one koji će trajati.

Razgovori su počeli stvarati ideje. Ideje smo počeli provoditi u djelo. Opet su sati nestajali brže no što smo ih uspjeli pobrojati jer smo našli nešto zbog čega smo zaista shvatili da je prolazak vremena relativan pojam i da dan može trajati kao sat kad nešto voliš.

Radeći ono što volimo minimalizirali smo rad na onome što ne volimo.

Bjesomučno spremanje svega po stanu ili scrollanje po mobitelu, gledanje tuđih života i popusta na shopping aplikacijama nije toliko zanimljivo kad radiš ono što voliš i shvaćaš da u tome postaješ bolji s uloženim vremenom.

Minimalizirali smo trošenje na sitnice koje bi na kraju mjeseca ipak stvorile trošak i brigu oko nevažnih stvari.

To nam je omogućilo da si priuštimo čak tri putovanja, da posjetimo mjesta na kojima nikad prije nismo bili i steknemo iskustva koja ćemo zauvijek pamtiti.

Kupujući manje, shvatili smo i da nam ne treba mnogo. Počeli više cijeniti ono što imamo i biti kreativniji.

Proputovali smo Europu noseći samo ruksake na leđima u kojima su bile 2 odjevne kombinacije, donje rublje, osnova za higijenu i boca vode. Nikad se nismo osjećali toliko slobodno, lunjajući gradovima neopterećeni koferima, materijalnim vrijednostima i čvrsto se držeći jedine vrijednosti koju smo imali u nepoznatom nam okruženju – jedno za drugo.

Neopterećenost je dovela do puno suza smijalica. Počeli smo više primjećivati ljude, a manje brinuti oko svojih svakodnevnih, rješivih problemčića.

I tako je minimalizam ušao u naš život i počeo mijenjati naš stav o svemu.

Kad se ne zagušiš s previše svega, već dopustiš sebi da budeš dovoljan – osjetila se probude i pokažu u nekom novom svjetlu koje dotad nisi vidio.

I to je ono što ćemo mi nositi u svaku godinu koja se nađe pred nama – ništa drugo osim nas, naših želja i stava da je „manje zaista uvijek više“.

Kad si sanjar koji skače s oblaka na oblak i istražuje nebo, ponekad i jest najbolje putovati lako i bez prtljage, noseći samo svoju glavu i ideje. Sve ostalo možeš nabaviti usput.

Sretna vam nova godina!

Dinko & Izabela

Pitanja za tvoju radosniju i uspješniju 2022:

1. Koje su to želje koje će ti u 2022. donijeti istinsku radost?
2. U koji dio svog života ti možeš unijeti minimalizam?
3. Što bi ti taj postupak mogao omogućiti?
4. Koji su odnosi u tvom životu kojima se želiš posvetiti?
5. Koji su odnosi koje želiš utišati i minimalizirati?
6. Postoji li nešto što dugo želiš i možeš ostvariti ako minimaliziraš neke troškove?