Nekoć davno, davno u svijetu u kojem su ljudi još vjerovali u čarolije živio je prorok koji je čitao ljudsku sudbinu. Svi koji su htjeli znati kakav ih život očekuje odlazili su mudrom proroku u njegovu malenu kuću na rubu dvaju kraljevstava, u šumi koja je šaputala svojim listovima priče iz davnina i zaboravljenih vremena.

Dvije su djevojke, koje su trebale postati kraljice i vladati zemljama koje su se nalazile na različitim stranama te šume – odlučile otići mudrom proroku i saznati kakve će vladarice postati.

Prva je djevojka došla starom proroku, donijela mu darove i postavila mu pitanje:

„Mudri proroče, molim te mi reci, kakva ću ja vladarica postati?“

Prorok je, sjedeći ispred upaljene vatre, dugo šutio promatrajući djevojku i naposlijetku progovorio:

„Bit ćeš vladarica koja je poput vode.“ Nakon toga ponovno je zanijemio promatrajući djevojku i njezinu reakciju.

A buduća je vladarica odgovorom bila nezadovoljna te je ljutito priupitala:

„Kako to mislite, mudri proroče, poput vode?“

Prorok joj odgovori:

„Moj odgovor tek u tebi dobiva smisao pa reci ti meni što za tebe moj odgovor znači.“

I mlada djevojka odgovori ne znajući da upravo odgovorom proroku daje moć.

„Ako ću biti vladarica koja je poput vode, znači da ću biti prozirna, neprimjetna i slaba. Voda je bezokusna pa to sigurno znači da neću ostaviti traga i moji podanici neće o meni moći reći ništa značajno ni važno, baš kao što ni voda nije značajna, opojna i mirisna.“

Prorok joj odgovori: „Ako je to tvoj odgovor, tad je ta budućnost tvoja istina.“

Vrlo nezadovoljna, mlada vladarica napusti proroka i ode u smjeru sebi zacrtane sudbine.

Nedugo nakon toga dođe druga djevojka, dade darove proroku i obrati mu se s pitanjem:

„Mudri proroče, molim te mi reci kakva ću ja vladarica postati?“

A on joj, nakon poduge tišine reče:

„Bit ćeš vladarica koja je poput vode.“

Djevojka se zamisli i ne reče ništa. Njezina je tišina zaintrigirala proroka i on ju upita:

„Što moj odgovor za tebe znači?“

A ona mu reče ne znajući da tek njezin odgovor moć prorokovanja proroku daje: „Ako ću biti vladarica poput vode, znači da ću biti moćna i silna, kao voda koja razara brane. Bit ću svojim podanicima neophodna kao što je voda potrebna za život, uz mene će oni rasti kao što biljke rastu kad ih zaliješ i bit ću prilagodljiva, kao voda koja teče nesmetano  i uvijek nađe svoj put.“

Mudrac se znakovito nasmiješi i reče budućoj vladarici: „Ako je to tvoj odgovor, tad je ta budućnost tvoja istina.“

Djevojka zadovoljno ode od proroka ususret svojoj sudbini.

Nije prošlo mnogo vremena kad su dvije djevojke stasale i postale kraljice zemalja onkraj šume.

Prva je djevojka bila kraljica malene snage. Svoje je odluke prepuštala savjetnicima, svaki izazov za nju je predstavljao problem koji je nerješiv i nikad nije izlazila iza vratnica svoga dvorca pa nitko od podanika nije znao mnogo o njoj.

Dok je šetala svojim prekrasnim vrtovima, zaštićena od puka i svijeta visokim zidinama, za svoju je sudbinu krivila starog proroka pitajući se jesu li njegove riječi odredile njezinu priču.

Druga je djevojka stasala u kraljicu poštenu i moćnu. U svoje je odluke uključivala puk s kojim je provodila svoje dane i u svakom je trenutku znala sve što se u njezinu kraljevstvu događalo. Izazove je rješavala spretno, nikad ne strahujući da će pred nju stati problem koji neće moći riješiti. Kraljevstvo je pod njezinom vladavinom cvjetalo, a njezini su je podanici cijenili i poštovali.

Mlada se kraljica sjećala riječi starog proroka i ponekad se pitala jesu li te riječi uzrok njezine dobre vladavine.

Plamičak znatiželje zapalio se u očima vladarica i uskoro postao požar koji je zavladao njihovim umom i naveo ih obje da krenu put stare šume, u susret starom proroku koji će im razriješiti pitanje njihove sudbine.

I bijaše stari prorok još uvijek tamo, ispred vatre, ogrnut mahovinom, sjedio je nepomično. Vidjevši dvije vladarice, osmjehne se prorok i upita ih:

„Jesu li vaši odgovori postale vaše istine? Jeste li vladarice koje su poput vode?“

Obje odgovore potvrdno, ali prva od njih, slaba vladarica, u čudu ustukne i pogleda drugu. Priče o zemlji s druge strane šume došle su i do njezina kraljevstva i ona je znala da je ta vladarica moćna i jaka, prilagodljiva i voljena, potrebna i sposobna.

Iznenađena, ona polako progovori i upita proroka:

„Kako je moguće da smo i jedna i druga istom sudbinom određene i ona postade tako jaka, a ja nemoćna i slaba?“

Prorok se nasmiješi i reče im: „Prorok sam cijenjen, tenekoliko života provedoh u ovoj šumi ispred ove vatre, dočekujući vas – znatiželjne ljude da vam odam tajne koje se u vama kriju. Kad pitate, sad ću vam reći, ja moći zapravo uopće nemam. Imam svoje oči i imam svoje uši, ali pokraj toga u meni nikakve magije nema.

Vidite, kad me netko pita kakva će osoba postati ja svakome od vas istu rečenicu kažem. I tad čekam vaš odgovor koji skriva tajnu toga tko ste vi i kako gledate na sebe.

Jer prava je istina da su vaše riječi najbolji svjedok vaše sudbine i budućnosti. One pokazuju kako vidite ovaj svijet i svoj život. Vaša sudbina nije predodređena time što vam ja rekoh već načinom na koji vi shvaćate rečeno.

I tako ima ljudi koji sebe smatraju običnima i neuglednima – poput vode, aimai onih ljudi koji se smatraju potrebnima i silnima – poput vode. Njihova će priča postati njihova istina.

Ono si što pričaš i ono si što misliš da jesi, a tvoja je istina tvoj pogled u svijet“, zaključi prorok i ponovno zanijemi gledajući u vatru.

Dvije kraljice, iznenađene saznanjima, napuste staru šumu i vrate se u svoje kraljevine. Listovi stare šume, još i danas kad zapušu vjetrovi s istoka i zapada, pričaju priče o njima, o dvjema nezaboravnim kraljicama koje vladahu do kraja svojih života pitko, snažno, prilagodljivo i cijenjeno – poput vode.

A stari prorok nastavi raditi ono što je minulim stoljećima dosad radio. Sjedeći pred vatrom, ogrnut mahovinom, on stade dočekivati znatiželjne i kratkotrajne pripadnike ljudskoga roda da im prorokuje budućnost, koja se ni u čem drugom doli u njihovim riječima krije.