Uncategorized

Nekoć davno, davno u svijetu u kojem su ljudi još vjerovali u čarolije živio je prorok koji je čitao ljudsku sudbinu. Svi koji su htjeli znati kakav ih život očekuje odlazili su mudrom proroku u njegovu malenu kuću na rubu dvaju kraljevstava, u šumi koja je šaputala svojim listovima priče iz davnina i zaboravljenih vremena.
Dvije su djevojke, koje su trebale postati kraljice i vladati zemljama koje su se nalazile na različitim stranama te šume – odlučile otići mudrom proroku i saznati kakve će vladarice postati.
Prva je djevojka došla starom proroku, donijela mu darove i postavila mu pitanje:
„Mudri proroče, molim te mi reci, kakva ću ja vladarica postati?“

Sjedili smo u našoj dnevnoj sobi koju smo zajedno uredili u jednoj od najljepših faza naše veze, one faze stvaranja gnijezda i zajedničkog doma, a bili smo miljama daleko od te faze i  tog dana kad smo zajedno sastavljali stolić smijući se, sad sijevajući jedno na drugo s istim tim stolićem kao neutralnom zonom između nas.

Ti pogledi kojima smo se streljali u sebi su nosili osjećaje koje jedan lijep ljubavni odnos, barem u teoriji, nikad ne bi trebao imati.

Njegov je nosio nezainteresiranost, a moj prijezir. Ta su dva osjećaja ohladila tu veliku sobu, unoseći u prostor i u naša tijela hladnoću koja nas je tjerala da lagano drhtimo.

Današnja priča o granicama ima dva različita, ali i neobično slična glavna lika.

Bez obzira na vrlo različite priče o odrastanju koje imaju, njihova je karakteristika zajednička – odrasli su u ljude koji nisu imali postavljene osobne granice.

Prvi lik je ONA. Ona je djevojka koja je odrasla u disfunkcionalnom domu s majkom koja je od nje tražila emocionalnu podršku nikad dobivenu od muža. Vrlo rano počela se prema njoj ponašati kao prema odrasloj osobi te je ONA nekako usput zaboravila na svoju individualnost i vlastite potrebe.

Bila je to godina koja je započela kišom.

Koliko god smo 31. prosinca željeli vidjeti sunce na obzorju, ono se nije ukazalo i donijelo nam je novu godinu koja neobično jako podsjeća na onu staru, koju smo svi željeli sprati sa sebe. To je bio naš prvi dojam koji smo snažno osjećali u siječnju 2021.

Ono što tad nismo mogli znati jest – da smo u potpunosti i snažno u krivu!