Današnja priča o granicama ima dva različita, ali i neobično slična glavna lika.

Bez obzira na vrlo različite priče o odrastanju koje imaju, njihova je karakteristika zajednička – odrasli su u ljude koji nisu imali postavljene osobne granice.

Prvi lik je ONA. Ona je djevojka koja je odrasla u disfunkcionalnom domu s majkom koja je od nje tražila emocionalnu podršku nikad dobivenu od muža. Vrlo rano počela se prema njoj ponašati kao prema odrasloj osobi te je ONA nekako usput zaboravila na svoju individualnost i vlastite potrebe.

Bila je potrebna obitelji i majci kao emocionalni surogat i zrela osoba. Morala je odrasti. Shvatiti probleme svojih roditelja koje je pred njom iznosila majka a koji su bili daleko prekomplicirani za njezin i dalje animiran, dječji svijet.

Ipak, djeca brzo uče pa je i ona brzo došla do zaključka da njezine potrebe nisu važne i odrasla u osobu koja je naučila sve raditi sama i nikad ne tražiti pomoć.

ONA je nevoljko izražavala svoj stav jer je smatrala da je nevažan i uvijek je u njoj postojala mala klica osjećaja manje vrijednosti koji joj je govorio da su tuđi problemi, životi i mišljenja bolji i važniji od njenoga.

ONA je bila osoba koja je uvijek bila tu za druge, ali nekako je uvijek ostajala neprimjetna.

ON je bio dijete koje je upijalo svijet oko sebe u radosnom okruženju. Prije svega, učio je od majke i oca koji su bili brižni roditelji. Majka je udovoljavala svakoj njegovoj želji i prečesto nije dopuštala da se ON pobrine za bilo koji vlastiti problem. Bila je majka koja je svoj smisao našla u udovoljavanju drugima, bivajući tu za druge i misleći da će se njezini postupci, kao u bajci, trostruko nagraditi.

ON je odrastao u osobu koja nije imala zašto sumnjati u svoje roditelje te je njegovo ponašanje bilo naučeno – bio je spreman uvijek pomoći drugima, prilagoditi se tuđim željama, makar to značilo staviti svoje potrebe sa strane. Kad se u odrasloj dobi želio odvojiti od roditelja i steći svoje ja, nije dobio poticaj na individualizaciju, već nabačen osjećaj krivnje zbog želje za stvaranjem vlastitog, odvojenog života. Jer majka je bila uvijek tu za njega, a kako se tako brzo dogodilo da ON želi biti negdje skroz daleko?

ONA i ON, različitih odrastanja, došli su do istog ishoda – života u kojem nisu jasno postavili granice. Odnos koji su ostvarili s roditeljima počeo se razmotavati kroz svaki sljedeći odnos koji su ostvarivali.

Ali, nepostojanje osobnih granica nije upisano u kamenu – kroz život se mijenjamo i učimo, svoja znanja tad prenesemo i na iste te roditelje ne kriveći ih što nismo došli uz upute za korištenje.

Shvatimo da naučeno iz iskustva donosi neotuđivo znanje i da, što god se dogodilo, uvijek ima šanse za sretno odmotavanje dijela priče koju još uvijek pišeš.