Dopustite mi da vam predstavim jedan ljubavni par. Njihova su imena Lea i Davor, a zajedno su deset godina. Ono što će vam biti jasno iz prvog pogleda na Leu i Davora jest da je riječ o dvoje ljudi koji se jako vole. Njihovi su pokreti i međusobna interakcija toliko prirodni  i fluidni da se običnom promatraču može učiniti da gleda dvoje plesača koji izvode uvježbanu točku. Većinom su složni, a onih večeri kad nisu, svjetla u spavaćoj sobi ne gase se sve dok ne dođu do točke u kojoj se susreću i opet pronalaze. Lea i Davor se svađaju, glasno, katkad i nepromišljeno kažu ono što požale već u trenutku dok izgovaraju. Svađaju se, ali ne kako bi se okrenuli jedno protiv drugog, već kako bi se pomirili i našli zajednički jezik. Lea se smije Davorovim šalama, a Davor se smije Leinoj sposobnosti da izmišlja nove „samo njihove“ riječi koje nitko drugi ne razumije.

No, Lea je u posljednje vrijeme postala nezadovoljna. Nakon što je 5 godina provela na poslu na kojem ne napreduje i ne koristi svoje potencijale i kreativnost, počela se osjećati kao da živi na autopilotu. Osjećaj je u njoj sve više i više rastao te je Lea ubrzo postala bezvoljna, zamišljena i nezainteresirana.

Davor je osjećao da se njihov odnos mijenja. Lea je bila zatvorenija, često zamišljena te ga nije uključivala u svoj život kao prije. Više ju nije mogao nasmijati, a sa svakim osmijehom koji nije uspio izmamiti iz nje, njegove su dosjetke gubile na snazi sve dok nije postao tmuran i ozbiljan poput nje.Koliko god se trudio pomoći joj i biti uz nju, on nije bio taj koji joj je mogao pomoći da riješi ono što nosi u sebi. Ali, kako to ide s problemima u odnosima u kojima se dvoje voli, nikad problem jedne osobe ne ostaje usamljen i sam, već prelazi na drugu osobu poput virusa koji želi srušiti sve pred sobom.

Uskoro je Davor shvatio da im je potrebna treća perspektiva. Netko tko će na njihov odnos pogledati lećama kristalno čistim i neobojanim emocijama koje su preplavljivale njihove razgovore i pokušaje donošenja zajedničkog rješenja. Kad je Davor pomislio o partnerskom savjetovanju, iz kruga ljudi kojima su okruženi zapuhnule su ga brojne rečenice koje su ga, na prvu, udaljile od odabira takvog rješenja.

„Gle, savjetovanje ti je zadnja slamka spasa, ako krenete – to manje-više znači da je među vama već gotovo.“  „Psiholog će zauzeti nečiju stranu, na kraju ćete se više svađati nego prije.“ To definitivno nije bilo nešto što je htio.

Pomislio je i na to što bi njegova majka, žena koja je četrdeset godina provela u braku s njegovim šutljivim i zatvorenim ocem, rekla na ideju da njegov sin i snaha idu savjetovatelju.

„To su neke nove zapadnjačke ideje, nitko drugi vam neće riješiti problem ako ga vi ne znate riješiti sami. Uostalom, sramota je iznositi prljavo rublje izvan 4 zida!“

Ova ga je misao nasmijala, ali i podsjetila na nešto što su Lea i on obećali jedno drugome. Obećali su si da će njihova veza biti njihov prioritet te da će uvijek sami stvarati vlastita pravila, ne gledajući kako to rade drugi. Kad je malo bolje razmislio, Davor je shvatio da je takvo razmišljanje i bilo uvijek zaslužno za njihovu uspješnu vezu.

Također je shvatio da svi ti ljudi koji su mu govorili o savjetovanju, nikad zapravo nisu bili na savjetovanju. I tad je odlučio svoju ideju izreći Lei. Ona je ideju savjetovanja objeručke prihvatila.

Prošlo je još nešto vremena koje je prolazilo s vjetrovima, naoblakom i nekolicinom sunčanih dana. A onda su Lea i Davor ponovno zaplesali svoju uigranu točku. Nastavili su se slagati. Nastavili su se i svađati. Kao i prije, svađa bi utrnula zajedno sa svjetlom u spavaćoj sobi, dok bi njih dvoje zagrljeni spavali sa smiješkom jer su pronašli rješenje.

Davor je, nakon što bi ga pitali, uvijek govorio da je savjetovanje bio odličan korak za rješenje njihova problema. Isto tako, govorio bi i o mitovima koje je čuo i svaki od njih se za njegovu priču pokazao netočnim. A ti mitovi su upravo ovi koji slijede….

Mit #1 „Savjetovanje je zadnja slamka spasa.“

Mnogi će ljudi na savjetovanje gledati kao na zeca iz magičnog šešira kojeg čuvaju za zadnju točku svog odnosa. Ako ništa drugo kroz godine veze ne upali, onda će izvući savjetovanje iz šešira misleći da je to nešto što može spasiti njihovu vezu, učiniti da godine problema nestanu kao rukom odnesene i sve opet bude idealno. Naravno, takav je scenarij gotovo nemoguć. Godine zanemarivanja problema, nekomuniciranja između partnera, izbjegavanja problema, kritiziranja i nezadovoljstva neće nestati zato što ste odlučili razgovarati s trećom osobom.  Ipak, odlazak savjetovatelju upućuje na jako važnu činjenicu – i dalje ste oboje spremni raditi na odnosu.

Jednako tako, savjetovatelj nije tu da riješi probleme među vama, već da postavi prava pitanja, usmjeri vašu komunikaciju i pomogne vama da rješenje nađete zajedno. Kao i uvijek do tad u vašoj vezi, i kad ste na savjetovanju, glavni likovi ostajete vas dvoje, a vaša volja za radom na vezi, za razgovorom postaje vaš najbolji alat za rješavanje problema. Savjetovatelja možete zamisliti kao dirigenta u izvedbi u kojoj ste vas dvoje glavni vokali. On je taj koji usmjerava melodiju i vraća vas iz mola u dur, ali vi ste ti koji stvarate zvukove i, ako se dovoljno potrudite, ti zvukovi mogu postati skladni.

Mit #2 „Savjetovatelj će zauzeti nečiju stranu.“

Profesionalan savjetovatelj nikad ne bi trebao zauzimati strane. Ipak, može se dogoditi da u određenoj seansi savjetovatelj pažnju usmjeri na jednu osobu, ukoliko je to potrebno. Ponekad će postavljena pitanja možda nekome od vas biti nelagodna ili se činiti neobičnima. Vrlo često, razgovor će odvesti u nekom smjeru koji niste očekivali. Ponekad će se dogoditi da usred seanse shvatite da vaš problem zapravo nije onaj s kojim ste se javili savjetovatelju, već nešto u potpunosti drugo. Ipak, upravo u tome jest jedna od najvećih snaga partnerskog savjetovanja – dobivate perspektivu koju do tad niste imali. Samim time, kreira se novi alat za rješenje vašeg problema, novi put koji vas dvoje iz nekog razloga niste mogli vidjeti. Na kraju seanse, oboje trebate steći dojam da ste sudjelovali u razgovoru u kojem ste bili saslušani s razumijevanjem i da ste napravili korak naprijed u usavršavanju odnosa sa svojim partnerom.

Mit #3 „Partnersko savjetovanje je preskupo i/ili nemamo mi vremena za to.“

Ono u što ulažemo naše vrijedne resurse – raste. Ako u svoju vezu ne ulažemo najvažniji resurs koji imamo, a to je vrijeme, ne možemo ni očekivati da će veza napredovati. Jednako je s novcem. Vrlo često kažemo kako su nam upravo one stvari koje bi nam donijele dobrobit, kao što su zdrava hrana, plaćena rekreacija ili savjetovanje – preskupe, a bez problema trošimo na izlaske, odjeću koja još uvijek visi u ormaru s etiketom, brzu hranu ili nešto drugo što nam neće donijeti nikakav rast. Tako potrošen novac je zauvijek nestao, a ono što ti ostaje jest samo kratkotrajno zadovoljstvo. Partnersko savjetovanje, jednako kao i individualno, u potpunosti nudi suprotne rezultate. Premda zadovoljstvo nećeš odmah osjetiti jer savjetovanje zahtijeva rad, trud, ponekad i nelagodu, promišljanje i introspekciju, dugoročno zadovoljstvo osjetit će se na svim životnim područjima. A to znači da tvoj novac nije potrošen, već je postao investicija u tvoju/vašu budućnost.

Mit #4 „Što će nam savjetovanje, možemo pričati s prijateljima ili obitelji.“

Kad imamo nekakav problem, razgovor s nekime je zaista nužan i potreban, tako da nije loše biti okružen ljudima kojima se možemo povjeriti. Nekima su to prijatelji, a nekima možda i članovi obitelji. Ono što je sigurno jest da je riječ o ljudima za koje smo sigurni da nas vole, da im je stalo i da će biti tu uz nas. Ali upravo to jesu i njihove slabosti. Baš zato što vas vole, možda se neće usuditi biti iskreni. Baš zato što im je stalo, možda neće dopustiti da se osjećate povrijeđeno i uputiti vas u neku vašu pogrešku.

Ono o čemu također treba razmisliti jest kako na ljude kojima komuniciramo svoje probleme to utječe? Čest je slučaj roditelja koji su, nemoćni i željni razgovora s nekime, sa svojom djecom dijelili probleme koje su imali sa svojim partnerom. Dijete nije savjetovatelj ni terapeut te nema alate da bi shvatilo odnos između svojih roditelja.

Nadalje, nije rijetkost i da osoba s vremenom izgubi određen broj prijatelja i bliskih ljudi upravo iz razloga što ih je prečesto, egocentrično i sebično opterećivala svojim problemima. Da, prijatelji bi trebali biti uz nas i kad nam je teško, ali to ne znači da ih trebamo učiniti našim osobnim savjetovateljima.

Partnersko savjetovanje, upravo zbog toga što razgovarate s osobom koja ne pozna ni vas ni vašeg partnera otprije, daje najbolju moguću šansu da oboje vrlo objektivno i neposredno opišete svoj odnos, a samim time, vašoj vezi daje najbolju mogućnost napretka.

Mit #5 „Nitko ne ide na partnersko savjetovanje, zašto bismo onda išli mi?“

Da je ova rečenica izgovorena prije pedesetak godina, vrlo vjerojatno bi bila djelomično točna, iako čak ni tad u potpunosti, a danas je ona jednako točna kao i podatak da je Zemlja ravna ploča koju na svojim leđima nosi slon.

Osobe koje se povode logikom „to svi rade, i mi ćemo“ ili „nitko to ne radi pa nećemo ni mi“ su često osobe koje su vrlo nezadovoljne svojim životima. Zašto?  Većina ljudi u svom djelovanju postiže prosječne rezultate, a ne izvanredne. Povoditi se za većinom samim time znači težiti  prosjeku. Što je u redu ako to želiš. Ipak, dobro razmisli. Je li ti dovoljno da imaš prosječan ljubavni život ili ipak želiš nešto više? Ako želiš nešto više, razmisli o tome da sa svojim partnerom/icom stvoriš vlastita pravila igre.

Ipak, ono što jest točno je da se o odlasku na partnersko savjetovanje ne govori. Iako se i ta informacija u posljednje vrijeme mijenja te mnogi parovi koji žele učvrstiti svoj odnos otvoreno pričaju o odlasku savjetovatelju, većina ljudi i dalje šuti.

Razlozi za to su vjerojatno vrlo subjektivni i razni, ali sigurni smo da je neke od njih odlasku savjetovatelju spriječio upravo jedan od ovih, nadamo se, trenutno razbijenih mitova.